Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Ljudi su stalno u žurbi. Posao prvi, drugi, treći, obitelj, obveze prema prijateljima, rodbini… Teško je stići na sve ono što čovjek dnevno pred sebe postavi. Ponekad se čini da smo vrlo blizu sustizanja svega zacrtanoga ili zamišljenoga, ali onda opet izrone nova moranja i nove brige.

 

Što ti je čovjek!?

 
Ali, postoje stvari koje ljude umire, približe ili razvesele. Upravo o jednoj takvoj jednostavnoj stvari ćemo napisati nekoliko redaka. Nije to nešto veliko, rekli bi. Obična kosidba trave na mjesnome groblju Vučkovine. Ukratko, misa na groblju je ove godine bila ranije. Vegetacija nije bila krenula. Onda je došao svibanj sa svim kišnim danima. Trava i korov ne da su narasli nego su prerasli i grobove i spomenike. Nimalo lijep prizor. Hvala Bogu pa tijekom posljednja dva mjeseca nitko nije umro, primjetio je netko od vrijednih radnika. I da, današnjem skupu u 18 sati odazali su se mladići i muževi s Luga i iz Mokronoga. Neki su došli izravno s posla, drugi su napustili poljoprivredne radove i obveze kod vlastite kuće, treći su jednostavno željeli pomoći…

 

Mnogi će ovih dana doći na godišnji odmor s raznih strana svijeta. Za njih će i groblje Vučkovine biti odredište na kojem će se u miru pomoliti za svoje najmilije. Upravo i zbog njih su ovih radišni ljudi pokosili travu i uredili okoliš oko grobova. Nek se vidi da nas još ima i da smo se spremni učiniti i taj mali koračić za opće dobro.

Osmijesi po obavljenom poslu govore dovoljno. Hvala svima koji su izdvojili nekoliko sati svoga dragocijenoga vremena.

 

Tomislavcity

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

I ove nedjelje, prve iza blagdana sv. Ivana Krsitelja, u duvanjskome selu Lugu služena je sveta misa u spomen na tragično stradale mještane Luga, Kuka i Letke koji su mučki ubijeni 16. prosinca 1943.

Uoči početka misnoga slavlja pročitana su imena 83-oje nevino stradalih, a pred spomen obilježjem upaljeno je isto toliko svijeća i položen vijenac. Na taj su način žitelji podljubuških sela, kao i ostali pristigli iz duvanjske župe, obnovili spomen na nedužno stradale članove svojih obitelji i žitelja ovoga duvanjskog kraja.

 

U homiliji, koju je predvodio duvanjski svećenik fra Jozo Jolić – Jole, istaknuto je da trebamo promicati istinu, ali ne gajiti osjećaje mržnje i osvete. Fra Jozo je pozvao i da, po uzoru na život ovih mučenika, ljubimo Boga, svoje obitelji i Domovinu.

 

U spomen na ove naše mučenike objavljujemo stihove koje je napisala naša Iva Bagarić.

Žrtve paljenice

Kad mrak ljudskog uma

Razumu se otme

I u ludom pohodu

Na istinu plane

Zanijeme pjesme

I utihnu zvona

Tad suza nevinog

Mučenika pane

 

Kao cijena zloći

Što luđački luta

Otimajuć’ osmijeh

S dječjega lica

Probadajuć’ srce

Ucviljene majke

U visine poleti

Jato bijelih ptica

 

To su žrtve čiste

Iz ognja se digle

Ostavljajuć’ pepeo

Neka zemlji priča

Primi Bože krv

Nevinu i čistu

Ovih naših

Žrtava- paljenica

 

Tomislavcity

Ponedjeljak, 06 Svibanj 2019 14:09

Blagoslov polja i misa na Vučkovinama

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

Unatoč lošoj vremenskoj prognozi za nedjelju, veliki broj mještana sela od Mokronoga do Sarajlija i naravno onih koji svoje podrijetlo vežu za navedena sela, okupio se na nedjeljnoj misi i blagoslovu polja na Vučkovinama. Hvala Bogu pa je dao bolje vrijeme od prognoziranoga što je omogućilo mnogima koji su potegli i iz udaljenijih krajeva da se pomole na grobovima svojih najmilijih te da sudjeluju na svetoj misi koju je predvodio duvanjski gvardijan fra Sretan Ćurčić.

Nadamo se da su okupljeni mještani bili ujedinjeni i predani u molitvi te da će ovaj blagoslov u svakom smislu pomoći u boljitku polja ali i sačuvati obitelji od svih napasti i zala.

 

 

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

U subotu 20. travnja 2019. godine, na Veliku ili Bilu subotu, kako se u narodu zove, održana je izborna skupština Udruge Lug-Poljica. Bio je to jedan ugodan sastanak članova pristiglih iz različitih dijelova Domovine i inozemstva. Prilika je to i za razgovore o zdravlju, obitelji, tekućim poslovima,...

No, ozbiljno se i radilo. Kako je i najavljeno prihvaćen je sljedeći dnevni red:

  1. Evidencija nazočnih članova i utvrđivanje uvjeta za održavanje godišnje skupštine
  2. Godišnje izvješće o radu
  3. Promjena Statuta
  4. Izbor novog vodstva Udruge (predsjednik, tajnik, Upravni odbor, Nadzorni odbor)
  5. Razno

Ad 1.

Dvadeset nazočnih bilo je dovoljno da se utvrdi da postoji kvalificirana većina evidentiranih članova za pravovaljano odlučivanje.

Ad 2.

Podijeljeno je pisano godišnje izvješće o radu. Predsjednik Udruge ukratko je obrazložio stavke financijskog izvješća, te dao šire obrazloženje za dva upita. Prilog: Godišnje izvješće o radu Udruge za 2018. godinu. Nazočne je uputio na mrežnu stranicu lug-poljica.com gdje se mogu pratiti sve uplate.

Ad 3.

Predložena je promjena Statuta Udruge vezana za broj članova Upravnog odbora te za mandatno razdoblje Upravnog odbora i predsjednika Udruge. Jednoglasno je prihvaćeno da se promjeni statutarna odredba koja regulira broj članova Upravnog odbora, te je prihvaćeno da on broji 5 članova, umjesto dosadašnjih 9 članova. Nije prihvaćena promjena mandatnog razdoblja Upravnog odbora i predsjednika Udruge sa 4 na dvije godine.

Ad 4.

Za predsjednika Udruge predložen je Ivan Ića Stanić. Za članove Upravnog odbora predloženi su: Ića Stanić, Ivan Protuđer, Zdravko Protuđer, Ivan Stanić Mona i Jerko Stanić. Za članove Nadzornog odbora predloženi su: Bariša Stanić, Kažimir Bagarić i Jozo Stanić Cajo. Za tajnika Udruge ponovno je predložen Mario Stanić.

Svi prijedlozi su jednoglasno prihvaćeni i potvrđeni, te je Udruga dobila novog predsjednika Ivana Stanića (Ića Barin), kojem želimo puno uspjeha u predsjedanju Udrugom.

U kratkom obraćanju novoizbarani predsjednik je rekao da će se što skorije raspisati natječaj za nastavak radova na završetku dvorišta oko groblja i muzeja spaljenih te da će aktivno raditi na prijavi na skoro raspisane natječaje, kako one lokalne tako i one koje raspisuje R Hrvatska.

Ad 5.

Kako je i uobičajeno, pod točkom razno se bistrilo na benzinskoj crpki, a nadzorni odbor je kooptiranjem jednog vanjskog člana za belu i tu večer odigrao da se ne gubi običaj.

 

 

 

 

 

 

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

Udruga za promicanje i zaštitu kulturnih i

tradicijskih vrijednosti Lug-Poljica

Lug bb

80240 Tomislavgrad

  

Temeljem članka 18. Statuta Udruge „LUG-POLJICA“

  

SAZIVAM

 

 godišnju skupštinu Udruge „LUG-POLJICA“ u subotu,  20.4.2019. godine u 18:00 sati u pomoćnim prostorijama u crkvi na Širokovcu.

 

Pozivaju se svi članovi Udruge, kao i oni koji to žele postati, da nazoče godišnjoj skupštini.

 

DNEVNI RED:

 

  1. Evidencija nazočnih članova i utvrđivanje uvjeta za održavanje godišnje skupštine
  2. Godišnje izvješće o radu
  3. Promjena Statuta
  4. Izbor novog vodstva Udruge (predsjednik, tajnik, Upravni odbor, Nadzorni odbor)
  5. Razno

 

U Tomislavgradu, 15.4.2019. godine                                                  Jerko Stanić, predsjednik

 

 

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

U nedjelju 10. veljače 2019. godine, u 80. godini života, blago u Gospodinu preminuo je Ivan Stanić – Ićina.

Posljednji ispraćaj bit će u ponedjeljak 11. veljače, u 15 sati, na groblju Vučkovine.

 

Lijes s tijelom pokojnika bit će u kapeli na groblju pola sata prije pokopa.

 

Obitelji pokojnoga Ivana upućujemo iskrenu sućut.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna neka mu svijetli!

 

Srijeda, 02 Siječanj 2019 22:51

Hauba 2018-2019

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)

 

Postoji izreka da je bolje da propadne selo nego običaj. A da su selo i običaji povezani pokazuje i ovogodišnje druženje Lužana, domicilnih i onih koji za blagdane dođu domu svome.

Naime, kako je već uobičajeno između Božića i Tri kralja nađe se jedan dan kada se luški muževi otrgnu kontroli, zavire u svoje kuvače, proberu dobar ili bolji komad mesa ili iz kakve ostave ponesu posebnog sira, natoče dobroga vina a ponesu i pive, pa se upute po hladnom i ako je moguće vedrom vremenu na kakvu uzvisinu iznad sela kako bi prokomentirali kvalitetu osušenoga mesa, ali se i osvrnuli na situaciju u selu, općini i šire. Da bi druženje imalo i formalnu težinu dobilo je svoj naziv - hauba!

Naravno, smradoluka i provokacija  ima k'o u priči ali psovke nisu dopuštene posebno zbog vremena u kojem se organizira susret. Zanimljivo je da je pored svih osušenih delicija obvezan i goveđi gulaš koji se otvara s pogrešne strane, ugrije na vatri i u slast pojede. Neki će reći podsjetnik na slavne čobanske dane.

Valjalo bi napomenuti i da je manja grupa održala probnu haubu prije par dana. Ne znamo je li proba uspjela ali je primjetno da neki mogu dvaput, a neki ni jednom. Samo nek se zna.

Poštovani čitatelju u priloženoj galeriji vrlo lako ćeš zamijetiti tko kolo vodi, ali i zaključiti da je ipak bolje da selo propadne nego običaj.

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)

 

Častimo pravednike
mučenike naše
koji su u plamenu izgorjeli
i vječnu slavu zaslužili
nebeskog dvora dvorjani postali
trajno svijetlo svojim potomcima ostavili

 

Danas, u nedjelju 16. prosinca, na 75. obljetnicu strašnog zločina koji se dogodio 1943. godine na selu Lugu, kada su zločinci spalili ili pobili 83 mještana sela Luga, Kuka i Letke, sudjelovali smo na svetoj misi u crkvi na Širokovcu i na groblju spaljenih na Lugu položili cvijeće, zapalili svijeće i pomolili se za sve stradale. Na taj način smo se još jednom prisjetili ovoga u povijesti ovoga sela, a mogli bi smo reći i našega kraja, najstrašnijeg događaja.

Prekrasni prizori vedroga zimskoga dana i bijeline snježnoga pokrivača koji je tijekom jučerašnjeg dana napadao, sve prekrio i nekako izjednačio nisu dopuštali naslutiti tragediju i bol koja zadesi ovo selo i ljude. Nadamo se da je i naša današnja nakana i molitva bila za spas njihovih duša, odnosno Božja milost za sve nas koji smo danas molili za njih, bilo ovdje na misi i na groblju ili na bilo kojem dijelu ove kugle zemljaske.

Podsjetimo se toga vremena kroz iskaz jednog od preživjelih svjedoka, Stojana Stanića (iskaz dat fra Mati Tadiću i Ivanu Protuđeru):

- Nijemci su bili smješteni na mostu preko rijeke Šujice, 500-600 metara od našega sela, a partizani sjeverno od nas, šest-sedam kilometra prema selima Ravnom i Vukovskom. To su srpska sela i ti su partizani većinom bili Srbi. Bilo je Srba i iz Duvna, ali većinom iz ta dva sela, gdje su tijekom cijelog rata bili smješteni. Partizani su se poslužili varkom kako bi njemačke vojnike naveli da pobiju nas Hrvate. Iz našega sela nekoliko noći za redom partizani su napadali most na kojem je bila smještena njemačka straža. Još su silom tražili da im se donosi hrana na mjesto koje oni odrede. Za to su nasumce izabirali ljude, tzv. 'odbornike', koje bi pokupili iz sela – njih oko četiri-pet – te ih odveli sa sobom. Gore bi im zaprijetili: 'Ili hrana ili smrt! Ne će vam ostati ništa živo, pa ni ono što još nije rođeno." Tako bi im zaprijetili da su se ljudi plačući vraćali. Bili smo u muci što činiti jer su Nijemci u selu, a partizani traže hranu.

- Njemačka vojska svaki bi dan patrolirala kroz selo te ispitivala gdje, tko, što i kako radi, i tako su za svakoga imali sve podatke i znali gdje se trenutačno nalazi. Partizani bi preko dana pobjegli u svoje baze određujući koliko im se treba donijeti kruha, krumpira, mlijeka, sira, mesa itd. Zahtjevi su bili sve teži jer ni mi sami nismo imali dovoljno hrane za preživljavanje, a kamoli da njima dajemo. Međutim, to je Nijemcima došlo do ušiju, a od koga, ne znamo točno. Samo znamo da smo hranu nosili pod prisilom. Nijemce očito nije zanimalo je li bilo pod prisilom ili dragom voljom. Na osnovu tog podatka optužili su mještane i 16. prosinca 1943. poslali bataljun vojske. Blokirali su sela Kuk i Lug, pokupili sve ljude od petnaest godina naviše. Rekli su im da će biti seoski sastanak i zatvorili ih u štalu Nikole Stanića – Kike. U staji sa sijenom najprije su ih mitraljezima s vrata tukli, ubijali i ubacivali granate. Nije mi poznat točan broj granata, ali su ih sigurno ubacili oko dvadeset do trideset, a nakon svega tu su pojatu zapalili. Kada je vatra došla do žrtava, gdje je bilo živih i ranjenih ljudi kao i onih koji su se kretali, počeli su iz vatre iskakati.

- Na sve strane iskaču ljudi koji gore. Za to su vrijeme Nijemci stajali raspoređeni oko kuće i ubijali ih hitcima iz pušaka. Tomu sam događaju očevidac i živi svjedok. Sela su bila opkoljena, a vojska posvuda. Nitko živu glavu nije izvukao jer su ih sve pobili. Neki su vojnici bili iz Banata, a zapovjednici iz Njemačke. Mnogo je vojnika znalo naš jezik, a na kapama su nosili mrtvačke glave. Jedan je od vojnika nosao krošnju slame i bacao je uokolo, drugi je polijevao benzinom, dok je treći palio. Netko je iz vatre uspio možda otrčati desetak metara, netko pedesetak, a moj brat Jerko uspio je možda najdalje pobjeći. Čak do sela Kuka, ali su ga tamo sustigli i, svladana bolovima, ubili na vratima neke kuće. Možda je dvadesetak ljudi uspjelo iskočiti iz vatre, a koliko ih je gorjelo ranjenih, koji nisu mogli izići, to samo dragi Bog zna. To je za sve nas bila velika i teška tragedija!

Iako ova tragedija nije davala šanse za biološki, ali niti bilo kakav drugi oporavak ljudi sela Luga i Kuka, ipak vjera i beskrajno pouzdanje u Božju providnost te teški i uporni rad, doveli su do obnove obitelji i svakog drugog oporavka. O tome je predivno govorio i župnik fra Slaven Brekalo na propovijedi povom mise na groblju spaljenih u ljeto 2017. godine. Između ostaloga rekao je i sljedeće:

- Zato 16. prosinac 1943. dan je u kojem je nebo nad ovim mjestom ovdje gdje sada stojimo bilo širom otvoreno. Ne samo za njih 80 i troje stradalih, nego i za sve one generacije koje su došle, dolaze i koje će doći poslije njih, tj. za nas. U tim groznim trenutcima koje su proživljavali njih 80 i troje (samo Bog dragi zna koju su patnju i bol podnijeli) Bog je krenuo u susret ovom kraju. Ponajprije njima, mučenicima. A neprestano dolazi i nama. I kaže: ne boj se stado malo; za malo muke zadobiše velika dobra; Bog ih stavi na kušnju i vidje da su ga dostojni; jer patnje sadašnjega vremena ništa su prema budućoj slavi koja ima doći. Zato ovaj dan nije samo dan tuge i žalosti, dan tugaljivog sjećanja, ne samo zbog vremenskog odmaka koji htjeli ili ne htjeli čini svoje i otupljuje osjećaje, već dan i nade, i utjehe, dan smisla. Jer unatoč velikoj tragediji, život smo prihvatili, život smo podigli, život smo sačuvali i nastavili za sve generacije poslije unatoč zlu koje se sručilo na naše pretke. I to je najveći dokaz da nas Bog nije napustio već da je čvrsto uz nas ne samo tog 16. prosinca 1943. već i prije i poslije. Ovdje je život nastavljen iako je nasilno pokušan, na najgrozniji i najgnusniji način, biti zatrt. Nije im uspjelo. Jer Bog, ako treba, podignut će svoju djecu i iz kamena. A ovdje ih je podigao iz plamena jače nego ikad. Jer život i dalje priča svoju priču na kršćanski način u ovom našem kraju.

 

Udruga Lug-Poljica

Više fotografija pogledajte u galeriji. 

 

U nastavku možete pročitati i predivan članak naše sumještanke Ive Bagarić, objavljen danas na portalu tomislavcity.com.

Iva Bagarić: "Krik iz Kikine pojate"

 

 

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

U četvrtak, 22. studenog 2018. godine blago u Gospodinu preminula je Jela Stanić.

Posljednji ispraćaj bit će u nedjelju 25. studenog, u 14:30, na mjesnom groblju Vučkovine – Lug, Tomislavgradu.

 

Ispraćaj s mjesnoga groblja Sustjepan – Jesenice bit će u 11:30. 

 

Obitelji pokojne Jele upućujemo iskrenu sućut.

Pokoj vječni daruj joj Gospodine i svjetlost vječna neka joj svijetli!

Srijeda, 21 Studeni 2018 23:38

Svinjokolja kod kneginje

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

 

Iako poznatom dvojcu reklama nije potrebna, njihovo medijsko eksponiranje imalo je efekta. Potražnja za meštrima se udvostručila! Danas je došao red i na kneginjine gudine.

Kneginja, i sama svjesna snage medija i medijske prašine koju izazvaše meštar i pivani mjastor, iskoristi priliku i po lijepom i ugodnom danu zakla gudine. I nije to bilo obično klanje. Svaki potez su mjerkale razdoznale oči nazočnih mještana, a mobiteli su stalno bili u rukama tako da je sve ovjekovječeno i evo opet stiglo na stranicu. I još nešto, ni gudin nije običan. Odranio ga je Šarac, posebno za knežev dvor. Kažu da je u njemu bilo koje kilo više od 250. Naravno, netko iz publike je primjetio i zagonetno upitao: "A koliko bi tek imo da mu nije otimo od usta?". Smijeh i tiha psovka...

Samo nek je veselo i nek predstava traje...

Više fotografija pogledajte u galeriji.

Stranica 1 od 4

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME